U časopisu Književna smotra objavljen je tekst Dubravke Bogutovac Prevrednovanje jednog marginaliziranog opusa: Josip Sibe Miličić. Riječ je o prikazu knjige Josip Sibe Miličić: vreme, prostor, sudbine. Međunarodni interdisciplinarni zbornik radova (ur. Sanja Roić i Svetlana Šeatović, 2018.).
Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu zajedno s Institutom za književnost i umetnost iz Beograda i Univerzitetskom bibliotekom „Svetozar Marković“ iz Beograda organizirao je znanstveni skup s pozvanim sudionicima Sibe Miličić: vrijeme, prostor, sudbine, koji je održan u Beogradu 2. lipnja 2017.
Josip (Sibe) Miličić (Brusje na Hvaru, 1886. – Bari, 1944.), jedan od kontroverznih umjetnika, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, slikar, diplomat Kraljevine Jugoslavije, nosilac brojnih ordena (ruskih, srpskih, francuske legije časti, talijanskih i drugih) poslije dugo nerazjašnjene smrti 1944. godine u Bariju, ostao je bez pravog mjesta u povijestima srpske i hrvatske književnosti. Bečki doktor znanosti, talentiran pisac, poliglot, diplomat nije bio uključen u preciznija tumačenja i određenja u književnom i likovnom svijetu.
Na skupu Sibe Miličić: vrijeme, prostor, sudbine ostvareni su novi doprinosi biografiji pjesnika, posebno o njegovim aktivnostima za vrijeme Prvoga svjetskog rata. U književnom aspektu razmatrano je njegovo mjesto spram ostalih pisaca avangarde (Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Gustav Krklec, Tin Ujević, Rastko Petrović, Milan Dedinac i drugi), zatim kao jednog od utemeljitelja Grupe umetnika koja se okupljala u „Moskvi” 1919. godine te poetičke osobine njegove poezije u kojoj se susreću modernistički, ekspresionistički i futuristički elementi. Ocijenjena je i autentičnost lokalnog dalmatinskog ambijenta koji prerasta u univerzalna psihološka pitanja njegovih junaka u pripovijetkama i avangardnoj strukturi romana Veličanstveni beli brik sveti Juraј, ispovest jednog čoveka i istraživan utjecaj ruskih imigranata i ruske književnosti u zbirci pripovjedaka Sergije Ivanović Arbuz. Ukazano je i na Miličićevo mjesto u periodici između dva svjetska rata. Nakon bečke i dubrovačke zbirke pjesama i prelaska u Beograd Miličić počinje pisati ekavicom, a vraća se zavičajnom izričaju s povratkom u Dalmaciju. Ocijenjen je i Miličićev prevodilački rad Leopardijeve poezije kao i njegovo likovno stvaralaštvo, slike, grafike i karikature.
Sveukupno književno (pjesničko, prozno, prevodilačko) i likovno umjetničko djelo, kao i društvena i diplomatska aktivnost Sibeta Miličića zahtijevali su interdisciplinarni pristup koji je otvorio nove poglede na osobnost i djelo hvarskog umjetnika koga su prostor, vrijeme i životne okolnosti iz rodnog Brusja i Lučišća odveli u daleke krajeve, što je nedvojbeno ostavilo traga u njegovu djelu.
U okviru znanstvenog skupa održana je i izložba Sibe Miličić: vrijeme, prostor, sudbine koja je bila otvorena u Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković” u Beogradu 2. lipnja 2017. (zabilježeno na TV i u tisku).
Radovi sa skupa objavljeni su u zborniku (Beograd, 2018.) koji su uredile prof. dr. sc. Sanja Roić i dr Svetlana Šeatović, a jedan od suizdavača je i Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije.
Katalog izložbe
Prikaz zbornika