Voditelj projekta: prof. dr. sc. Drago Roksandić
Suradnici:
dr. sc. Zrinka Blažević (Filozofski fakultet Zagreb, Odsjek za povijest)
prof. dr. sc. Zvonko Kovač (Filozofski fakultet Zagreb, Odjek za slavistiku)
dr. sc. Jelena Lakuš (Zagreb)
prof. dr. sc. Smiljka Malinar (Filozofski fakultet Zagreb, Odsjek za talijanistiku)
Dragan Markovina, znanstveni novak (Filozofski fakultet Split)
prof. dr. sc. Tomislav Šola (Filozofski fakultet Zagreb, Odsjek za informacijske znanosti)
Strani suradnici:
prof. dr. sc. Fikret Adanir (Sveučilište u Bochumu, Njemačka)
doc. dr. sc. Egidio Ivetić (Sveučilište u Padovi, Italija)
prof. dr. sc. Isao Koshimura (Zokey University, Tokyo, Japan)
dr. sc. Davide Torsello (Sveučilište u Bergamu, Italija)
prof. dr. sc. Giuseppe Trebbi (Sveučilište u Trstu, Italija)
mr. sc. Amira Turbić-Hadžagić (Filozofski fakultet, Sveučilište u Tuzli, Bosna i Hercegovina)
Sažetak: Kompleksnost suvremene hrvatske društvene, političke i kulturne situacije u velikoj je mjeri rezultat njezina specifičnoga razvoja tijekom ranoga novog vijeka (1500-1800), tranzicijske epohe u kojoj se postupno formiraju temeljne strukture i obrasci modernosti. Dinamička paradigma takvoga razvoja uvelike je bila uvjetovana geopolitičkim faktorima, odnosno položajem na rubovima i razmeđi triju sučeljenih imperijalnih sila: Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskoga Carstva. Stoga se koncept imperijalnog višegraničja nadaje kao najprimjereniji teorijski model i interpretativni okvir promišljanja temeljnih fenomena hrvatske predmoderne, ali i moderne povijesti. Taj se istraživački koncept oslanja na teorijske i metodološke zasade "studija granica" (Border Studies), danas jedne od najkreativnijih paradigmi u okviru humanističkih znanosti, koja, ističući transgresivnost kao temeljno metateorijsko i izvedbeno načelo, zagovara intenzivnu inter- i transdisciplinarnu suradnju povijesnih znanosti, etnologije, geografije, antropologije, ekonomije, rodnih i kulturnih studija itd., kako bi se propitali problemi formiranja osobnih i kolektivnih identiteta, društvenih formi, ekonomika, mentaliteta i obrazaca kulturalnosti "graničnih društava". Polazišna premisa takva pristupa jest dinamički karakter "granice" kao propusnog i liminalnog "međuprostora" civilizacijskih, kulturnih, ekonomskih i socijalnih uključivanja, isključivanja i prožimanja, represija i transgresija. Tijekom desetogodišnjeg djelovanja istraživačkoga projekta "Triplex confinium" na teorijskim zasadama paradigme Border studies razvijen je originalni istraživački model "višegraničja" (Multiple Borderlands) koji je ne samo vrlo primjeren istraživanju posebnosti hrvatskoga pograničnoga prostora, već zbog izrazite konceptualne rafiniranosti i analitičke funkcionalnosti predstavlja značajni inovacijski doprinos studijima granica uopće. U okviru tog modela "granica" se primarno poima kao krajolik (border landscape), što nameće imperativ ekohistorijskog pristupa i to ne samo da bi se osvijetlile mnogostruke interakcije čovjeka i prirode, već i stoga što granične zone često predstavljaju egzemplarni model održivoga razvoja. Taj je aspekt posebno naglašen u slučaju hrvatskih višegraničja zbog iznimne prirodne raznolikosti prostora, što iziskuje sustavna istraživanja specifičnosti, ali i komplementarnosti obalnih, inzularnih i kontinentalnih ekosistema. S time u vezi je i nužnost istraživanja složenih formi pograničnih, strukturno gledano perifernih ekonomija, koje su istodobno i autarkične i otvorene, limitirane raspoloživim resursima, ali i primjerene alternativnim načinima privređivanja. Jednako tako, granica je istodobno i sjedište i metafora stvarne, pravno-političke i simboličke moći, što je posebice slučaj s hrvatskim višegraničjem koje je u ranome novom vijeku najvećim dijelom bilo organizirano u obrambeni sustav vojnih krajini. Iz tog je razloga odabran i simbolički krovni naziv projekta/programa "Triplex Confinium" (Tromeđa), aludirajući time na trilateralni sporazum imperijalnih sila iz 1699. godine kojime se po prvi puta formalno-pravno reguliralo njihovo razgraničenje na hrvatskome prostoru. Ta činjenica upozorava na nezaobilaznost istraživanja modaliteta formiranja simboličkih i političkih identiteta i lojalnosti, ideologija, institucija, manifestacija i reprezentacija vlasti i moći, nadzora i kontrole, što uključuje i fenomene sukoba i suživota, te etničkog, vjerskog, rodnog itd. nasilja. Pod utjecajem različitih konvergentnih i divergentnih silnica na prostoru hrvatskog višegraničja stvaraju se i specifične socijalne konfiguracije - granična društava (border societies). Ona u kontaktnim zonama razvijaju kompleksne i elastične modele etničkih, vjerskih, staleških, profesionalnih, rodnih itd. identiteta, obrasce mentaliteta te strategije i modele socijalne interakcije i segmentacije, što je uvelike determiniralo i proces formiranja moderne hrvatske nacije. Konačno, hrvatska su višegraničja prostor transkulturacije par excellence, u kojemu se u procesima mnogostrukih i višesmjernih kulturnih miješanja i prožimanja, ali i odbacivanja, stvaraju specifične kulturne forme koje ne samo kreativno integriraju, nego i inovativno refiguriraju različite kulturne elemente ugrađene u njihovu strukturu, što je temeljna pretpostavlja za razumijevanje mozaičnosti i pluralnosti modernoga hrvatskog identiteta. Slijedom navedenoga, u sklopu projekta "Triplex Confinium: hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu" nastojat će se istražiti, analizirati i interpretirati temeljne strukture, fenomeni i procesi karakteristični za složeni sustav imperijalnog višegraničja u odnosu na njegov širi, europski i mediteranski kontekst u dugome povijesnom trajanju. Pritom će se posebice inzistirati na inter- i transdisciplinarnom umrežavanju i međunarodnoj komunikaciji, te poticati i razvijati komparatistički i interkulturni pristup istraživačkoj problematici.